Podigni liniju odbrane prvo u svojoj duši da znaš ko si i šta si, u svojoj glavi da znaš s kim si i kome pripadaš, u svom domu da znaš gdje si i kamo ideš, u svom džematu da znaš odakle si i gdje treba da se nađeš ako si se izgubio.

Narode moj, ostavljam vam, stoga, ovih deset životnih pravila kao emanet Ajvatovice i kao poruku ovog mog oproštajnog govora:

Prvo, upamtite da dova nije kao rezervna guma u kolima koja vam treba samo onda kad ste u nevolji, već da je dova kao motor koji te vozi pravim putem do kraja putovanja!

Drugo, auto ima šoferšajbu koja je mnogo veća od retrovizora zato što je pogled naprijed gdje i kako idemo važniji od pogleda nazad kako i šta je bilo. Zato gledaj unaprijed a ne unazad da bi ti život bio draži i plodonosniji!

Treće, prijateljstvo je kao knjiga. Za nekoliko sekundi knjigu zapališ, ali trebaju ti godine da je napišeš!

Četvrto, sve zemaljsko je prolazno. Ako ti je dobro, budi sretan, ali to nije zauvijek. Ako ti je, pak, loše, nemoj očajavati, jer ni loše stvari na zemlji nisu vječene!

Peto, stari prijatelji su kao zlato. Novi prijatelji su kao dijamanti. Ako dobiješ dijamante, nemoj zaboraviti zlato, jer dijamant bez osnove zlata nema pravu vrijednost!

Zato, narode moj! Probudi se! Podigni liniju odbrane prvo u svojoj duši da znaš ko si i šta si, u svojoj glavi da znaš s kim si i kome pripadaš, u svom domu da znaš gdje si i kamo ideš, u svom džematu da znaš odakle si i gdje treba da se nađeš ako si se izgubio.

Šesto, kad izgubimo nadu i pomislimo da je svemu našem kraj, Allah nam pošalje znak da shvatimo da je to samo mali zaokret, a ne propast!

Sedmo, kad Allah riješi tvoj problem, ti imaš vjeru u Njegovu svemoć, ali kad Allah ne riješi tvoj problem, to znači da Allah ima vjeru u tvoju sposobnost!

Osmo, kad učiš dovu za nekoga, Allah te sluša, odaziva se tvojoj dovi i spušta svoju milost na onoga kame si proučio dovu da mu Allah pomogne. Zato kad osjetiš radost i sreću, sjeti se da je i za tebe neko učio dovu da budeš sretan i zadovoljan!

Deveto, sikiranje i uznemirenost neće odnijeti sutrašnje nevolje, ali hoće odnijeti današnji mir. Zato ne troši duševni mir u nevakat.

Deseto, čovjek nikad ne napušta nekoga a da ne ponese sa sobom nešto od njega, niti odlazi a da nije nešto ostavio iza sebe! Narode moj, na rastanku sa vama danas na Ajvatovici ja nosim u sebi ono što je najbolje u vama: vjeru u Jednog i Jedinog Boga i ljubav u Jednu i Jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu.

(Iz "Oprosnog govora" 24. juni, Prusac)